Općenito o važnosti posta i molitve

Važnost molitve

Molitva je važan dio kršćanskog života. Može se s pravom reći kako se bez molitve ne možemo smatrati istinskim vjernicima jer je molitva  naša veza s Bogom, milosni trenutak u kojem, kako kaže sv. Augustin, čovjek sebe transformira odnosno dopušta Bogu da ga transformira i suobliči svome bitku. Najbolji opis molitve dala nam je sv. Mala Terezija koja kaže “Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i u radosti”. Važnost molitve dobro su poznavali svi sveci koji su svaki slobodan trenutak koristili za molitvu odnosno razgovor s Bogom. Tako sv. Katarina Sienska svjedoči kolika je važnost molitve: “Poniznom, vjernom i ustrajnom molitvom duša s vremenom postiže svaku krepost”. Sv. Ivan Vianney – župnik Arški nadodaje: “Molitva je našoj duši ono što je kiša zemlji”. Uostalom, iz evanđelja čitamo kako je i Isus molio te je znao i čitavu noć provesti u molitvi. Tako je npr. molio prije važnih odluka (izbora apostola, usp. Lk 6, 12-19), kroz molitvu je slavio Oca (usp. Lk 10, 21; Mt 11, 25), molio za Božju mudrost i otkrivenje Božjeg plana (usp. Lk 6, 12-16), tražio snagu i jakost u molitvi (usp. Lk 22, 39-44). Isus je u molitvi govorio Ocu i slušao Oca (usp. Lk 9, 31; Lk 22, 42).

Često puta se pitamo kako trebamo moliti. To su i apostoli pitali Isusa riječima: “Gospodine, nauči nas moliti” (Lk 11,1). Iako su mnoge knjige o tome napisane kako trebamo moliti da bi naša molitva bila uslišana, zlatno pravilo dobre molitve može se sažeti u jednu rečenicu koja glasi – molite srcem, s pouzdanjem djeteta koje se obraća svom Ocu! Treba imati na umu da molitva iziskuje prije svega žrtvu u vidu vremena kojeg trebamo odvojiti, a Bogu su najmilije one žrtve koje činimo iz ljubavi. Tako sv. Franjo Saleški savjetuje: “Svaki dan si odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju si odvoji jedan sat”. Prema tome, sve što nam za dobru molitvu treba jest vrijeme i srce željno susreta s Bogom, a to kao vjernici svi već imamo i stoga samo trebamo moliti tj. razgovarati s našim Ocem jednostavno i spontano poput primjera iz sljedeće priče:

Neki siromašan seljak, vraćajući se kasno navečer sa tržnice, primijeti da nema kod sebe svoj molitvenik. Usred šume njegovim kolima otpadne kotač i on se uznemiri pomislivši da bi mu dan mogao završiti, a da se nije pomolio. Onda se pomoli ovako: „Učinio sam veliku glupost, Gospodine. Otišao sam jutros od kuće bez svoga molitvenika, a tako  mi je slabo pamćenje da bez njega ne uspijevam izreći ni jednu molitvu. Ali evo što ću učiniti: recitirat ću skroz polako cijelu abecedu pet puta, a Ti, koji poznaješ svaku molitvu, možeš složiti od slova moje abecede molitve kojih se ne mogu sjetiti“. Onda reče Gospodin svojim anđelima: „Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je bez sumnje najljepša, jer je izišla iz jednostavnog i iskrenog srca“.

Jedna od najljepših molitava je molitva krunice kojom časteći Majku Božju, zajedno s njom prolazimo život njezinog Sina, razmatrajući pojedine događaje iz evanđelja. Kao što kardinal Franjo Kuharić ističe “Kad molimo krunicu, mi s Marijom razmatramo velika djela Božja: utjelovljenje i rođenje Isusovo; ulazimo u misterij žrtve ljubavi na križu za naše Otkupljenje; susrećemo se s Njim Uskrsnulim u njegovoj slavi u koju pratimo i njegovu Bezgrešnu Majku. Tako se svojim mislima i osjećajima zajedno s Bezgrešnom krećemo u svjetlu Božje ljubavi i u nama se budi težnja za nebeskim dobrima. Onda s takvim raspoloženjem povjeravamo Božjem milosrđu Srcem Marijinim i svoje zemaljske brige i potrebe”.

Kolika je vrijednost molitve krunice ističe nam i sama Gospa, koja je, ukazujući se djeci u Fatimi, u svakom od tih ukazanja isticala: “Molite krunicu”! Na kraju je svojih ukazanja Gospa samu sebe nazivala “Kraljicom svete krunice”. Sestra Lucija iz Fatime za krunicu je rekla: “Blažena Djevica Marija je krunici podarila takvo djelovanje, da ne postoji nijedan materijalni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem, koji se putem nje i naše žrtve ne bi mogao riješiti.” Vrijednost krunice dobro je poznavao i sveti papa Ivan Pavao II. kada je rekao: “Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini!” Drugom prigodom je nadodao: “Kako li je samo lijepa obitelj koja moli krunicu svaku večer”.

Imajući to na umu, jedna od temeljnih zadaća članova molitvenog vijenca jest molitva krunice, osobito u dan koji je taj član odredio posvetiti za sve članove molitvenog vijenca i njihove nakane.

Zašto postimo?

Post je oblik pokore koji se oduvijek u Crkvi jako cijenio. O tome nam svjedoče mnogi sveci koji su posteći provodili brojne dane prikazujući svoje tjelesno trpljenje kao žrtvu iz ljubavi prema Bogu. Upravo je to smisao posta – žrtva koju iz ljubavi prikazujemo Bogu! Kao što je Krist sebe dao za žrtvu pomirnicu, tako i mi posteći prikazujemo svoje trpljenje kao žrtvu Bogu dopunjujući time u svom tijelu što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1,24). Osim toga, post nam pomaže da svoje tijelo stavimo s većom snagom u službu Duha, Bogu na slavu. Sluga Božji otac Ante Gabrić govorio je kako snagu za svoj neumorni rad crpi upravo iz posta.

U Bibliji se post često spominje, a i sam Krist nam je ostavio divan primjer posta dok se pripremao za svoje javno djelovanje. Prema Matejevu evanđelju, Isus je postio četrdeset dana i četrdeset noći, i tih dana (Mt 4,2), kako navodi Luka evanđelist, nije ništa jeo (Lk 4,2). Uz to je učenike i poučavao kako trebaju postiti: I kad postite ne budite smrknuta lica kao licemjeri. Ti kad postiš pomaži glavu i umij lice, da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti… uzvratit će ti (Mt 6,16-18). Snagu posta Krist je apostolima predočio u situaciji kada oni nisu mogli neke zloduhe izagnati, rekavši: ” Ovaj se rod ničim drugim ne može izgnati osim molitvom i postom”(Mk 9,29).

Upravo zato je poruka članovima molitvenog vijenca da svojoj molitvi pridodaju i post kako bi njihova molitva imala još veći odjek pred Gospodinom kao žrtva prinesena s radošću i srcem, iz ljubavi prema Bogu. Stoga bilo da postimo o kruhu i vodi ili se odričemo nečeg što nam pruža svakodnevno zadovoljstvo poput kave ili slatkiša, imajmo na umu riječi sv. Male Terezije koja kaže da Bog ne gleda na veličinu naše žrtve, već na ljubav s kojom ju činimo.