Duhovna obnova 2018. – Ima li mjesta u hrvatskom društvu za Nazaretsku obitelj?

IMA! – jasno i uvjerljivo odgovorio je na postavljeno pitanje voditelj naše adventske duhovne obnove mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.

Naravno, naše društvo velikim dijelom prati svjetske trendove i okreće se potrošačkom mentalitetu. Mainstream mediji ističu samo potrošnju i darivanje kao simbol božićnog otajstva… Ali ima…, doista ima predivnih obitelji u našoj Domovini koje su širom otvorile vrata svojih domova i napravile mjesta Nazaretskoj obitelji. O tome ne pišu naši vodeći mediji, ali događa se, Bogu hvala, kao jedna tiha revolucija obraćenika koji od tradicionalnih vjernika postaju hrabri svjedoci Kristove ljubavi. Hrabri očevi i majke, koji se ne daju prevariti marketinškim trikovima već svojoj djeci prenose živu vjeru. Odvažni mladići i djevojke, koji žive sakramentalno, u predbračnoj čistoći i koji u božićnom otajstvu susreću živoga Boga. Toliki marljivi djedovi i bake i ovoga će Božića napraviti mjesta u svojim obiteljima za svoje unuke i biti “popravljači pukotina“ koje nastaju zbog nehumanog, neoliberalnog društva u kojem živimo.

Duhovnu obnovu započeli smo kao hod prema Kristovu rođenju i kao pripravu za razumijevanje Božjeg utjelovljenja. Da bismo mogli spoznati važnost Svete obitelji u planu otkupljenja koje je Bog imao za čovječanstvo, vlč. Sente nas je ”odveo“ u Stari Zavjet i rastumačio nam tri biblijska para koji su također od Gospodina dobili poslanja. Prateći njihov odnos prema Bogu i odnos Josipa i Marije, mogli smo doslovce izvući pouke za naša današnja lutanja i traženja smisla naših poslanja.

Prvi primjer su Adam i Eva, naši praroditelji, koji su, prevareni od zmije, prognani iz Rajskog vrta odnosno Božje prisutnosti. Adam krivi ženu, Eva okrivljuje zmiju…Nijedno od njih dvoje ne prihvaća odgovornost za svoje postupke, ali je znakovito da osjećaju sram jer osjećaju svoju „golotinju”.

Josip i Marija se potpuno drugačije postavljaju u situacijama koje ne razumiju ili kad se nalaze u kušnji. Josip, kad vidi Mariju trudnu, ne galami i ne okrivljuje svoju Zaručnicu već ju u tajnosti misli ostaviti. Znamo da slijedi Božja intervencija… Josip vjeruje anđelu i ostaje uz svoju ženu iako vjerojatno nije sve razumio…

Drugi primjer su Abram i Saraja…kasnije Abraham i Sara. Zbog opasnosti od pogibelji i da spasi goli život, Abram nagovori svoju ženu Saraju da se egipatskom faraonu lažno predstavi kao njegova sestra. Ako bi se saznalo da je Saraja ustvari Abramova žena, najvjerojatnije bi njega kao stranca po svojim zakonima mogli ubiti, a lijepu Saraju dali kralju. Kao njezin brat Abram je imao veće šanse da preživi. Abram tako spašava svoj život i potpuno zaboravlja na Božje obećanje da će mu upravo Saraja roditi obećanog potomka. Iako se Abram tim činom odrekao svoje žene, Bog se nije odrekao Abrama. Intervenirao je kod faraona i vratio Abramu njegovu ženu Saraju.Međutim, tu njihovi problemi ne prestaju. Saraja je neplodna i već stara, a Božja obećanja o brojnom potomstvu se množe! I Saraja poseže za novim nemoralnim činom: šalje svom mužu sluškinju Hagaru da s njom ostvari potomstvo. I Hagara Aramu rađa sina Jišmaela.

U ljudskim očima potpuno nemoralni postupci bivaju blagoslovljeni od Gospodina. Bog izvršava svoje obećanje i Abrahamovo potomstvo postat će obilno poput pijeska, jer će mu Sara, iako nerotkinja, u dubokoj starosti roditi pravog potomka, sina Izaka.

Treći i najdramatičniji primjer su David i Bat-Šeba. David je još kao dijete, kao najmlađi od Jišajevih sinova bio pomazan za izraelskog kralja. Svoje pouzdanje u Jahvinu pomoć pokazao je i u ratu sa Filistejcima kad je kamenom iz pračke ubio filistejskog izazivača Golijata. Sav je blagoslov Božji bio na Davidu. Međutim, on upada u grijeh jer je poželio i zaveo ženu svoga vojskovođe Hurije, doveo ju k sebi i s njom začeo dijete. Da bi prikrio svoj grijeh, čini novi grijeh i daje ubiti njezina muža…

Kada ga prorok Natan upozorava na počinjene grijehe, David se kaje i oplakuje svoj grijeh, prihvaća Božju kaznu, ali znakovito, ne odriče se žene s kojom je sagriješio. Bog ih blagoslivlja potomkom Salomonom, koji će biti najmudriji od sviju kraljeva. Tu se vidi nevjerojatna i nama ljudima nepojmljiva Božja ljubav i milosrđe. Bog ispunjava svoje obećanje i Davidova loza se ne prekida. Sjetimo se da i sv. Josip potječe iz roda Davidova i da se to spominje u Josipovu rodoslovlju. Prema tome i Isus je „po zakonu“ potomak Davidove loze budući da je sv. Josip njegov zakoniti otac.

Ti nesavršeni primjeri iz Starog zavjeta na poseban nam način oslikavaju savršenost Nazaretske obitelji koja je primila u svoje krilo Božjega Sina. U Svetoj obitelji nema prijevara ni grijeha, nema laži ni obmana!

Marija je rođena bez istočnog grijeha. Rekla ja Gospodinu svoj „DA” i tako postala prvi tabernakul Božjemu Sinu. Prihvatila je Josipa za svoga muža i vjerno ga slijedila. Podsjetimo se da je u svim ključnim odlukama, koje su se ticale Isusovog života, Josip komunicirao sa anđelom (kada je saznao za Marijinu trudnoću, bijeg u Egipat, povratak u domovinu), a Marija ga je slušala i slijedila. Kada se Isus izgubio u hramu, Marija je rekla; ”Tvoj otac i ja zabrinuti smo te tražili“. Nije sebe stavila na prvo mjesto, nije galamila, nije prebacivala odgovornost ili krivnju.

Sveta obitelj daje nam najizvrsniji primjer usklađenih odnosa između muža i žene. Ona nadilazi vrijeme i društvene prilike i uvijek je aktualna; ostaje trajni primjer darivanja i žrtve, pouzdanja u Božje vodstvo i providnost; ona je primjer strpljivosti i pouzdanja i onda kada dođu kušnje i poteškoće.

Zato je potrebno da se svaka naša obitelj, koja zaziva Mariju za Kraljicu, ugleda u svetu Nazaretsku obitelj! Tada će naša djeca rasti i napredovati u poslušnosti i mudrosti; naši će se muževi radosno i s voljom truditi osigurati svojim obiteljima materijalnu sigurnost, a žene u poslušnosti i marljivosti čuvati dom.

Fotogalerija